Thu04242014

Last update02:11:43 PM GMT

Dobre vijesti

Branitelji iz Brodomerkura kod Gospe Međugorske

Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata (UDVDR) samostalne satnije “Brodomerkur” organizirala je hodočašće u Međugorje za svoje članove i prijatelje. Duhovnu okrjepu kod Gospe Međugorske potražilo je 50-ak članova, predvođenih ratnim zapovjednikom Jakšom Vojkovićem i predsjednikom Udruge Ivicom Vukovićem.
Samostalna satnija osnovana je u travnju 1991. godine, a nakon osnutka 114. brigade tadašnjeg ZNG-a ulazi u sastav prve bojne. Satnija je u potpunosti opremljena sredstvima “Brodomerkura”.
Brojila je 120 vojnika, od kojih je 14 poginulo. Ratni put ove postrojbe vezan je najviše uz drniško i dubrovačko ratište. Čast im je, kažu, što su pripadali postrojbi koja nikad, ni za pedalj, nije uzmaknula pred neprijateljem, a nakon rata vratili su se svojim prijeratnim poslovima u svoje poduzeće.
Zahvalni su, kažu, predsjedniku Uprave Ivici Kožulu i Mirku Grbešiću na razumijevanju i potpori jer upravo je tvrtka snosila troškove puta u Međugorje. Na povratku su svratili i u Katune, gdje su odali počast desetorici Katunjana poginulih u Domovinskom ratu, od kojih su neki bili pripadnici 114. brigade.







Objavio: www.slobodnadalmacija.hr

Korejci žele otkupljivati mostarski metal za potrebe tvrtke ''Hyundai Aluminum''

2010_08_18_kvaliteta_se_prepoznajeDaesung Kim, mlađi direktor upravljanja u južnokorejskoj tvrtci Global Siis CO., Ltd, boravio je u radnomu posjetu Upravi Aluminija d.d., Mostar, u pratnji domaćih gospodarstvenika iz Hercegovine i iz Bosne. Razlogom njegova posjeta jeste ponuda spomenute tvrtke za redoviti otkup Aluminijeva primarnog metala za korejsko tržište, u prvomu redu za tvrtku Hyundai Aluminum CO., Ltd.
Kima je ugostilo visoko izaslanstvo Aluminija d.d. Mostar (izvršni direktori Ivo Bradvica, Velimir Ćavar i Mladen Galić, predsjednik Nadzornoga odbora Željko Boras i komercijalni direktor Enco Bukovac). Primivši specifikacije proizvoda koje bi Korejcima trebali proizvoditi za otkup, Uprava Društva pojasnila je gosp. Kimu kako će konkretnije podatke moći dobiti tek krajem mjeseca rujna tekuće godine, kada se očekuje otvaranje prostora za izvoz mostarskoga metala i na azijsko tržište.
Također, razgovaralo se i o mogućnostima zajedničkih ulaganja, u prvomu redu u elektroenergetske projekte, ali i u proizvodnju dijelova za automobilsku industriju te u projekt recikliranja aluminija.

Ured za odnose s javnošću

Nova strategija: HDZ se opet vraća Tuđmanu

2010_08_05_povratak_na_izvoreFranjo Tuđman na velika se vrata vraća u HDZ. Poslije šest godina zatiranja tog imena i u stranci i u državi, HDZ se okrenuo svom osnivaču. Isticanje zasluga i povijesne važnosti prvoga hrvatskog predsjednika kakvome je javnost svjedočila u posljednja dva dana, ne pamti se otkako je HDZ bio u oporbi. Najprije na 20. obljetnici postrojavanja prvih hrvatskih redarstvenika kada je J. Kosor u devetominutnom govoru tri puta nabrajala zasluge i veličinu prvoga predsjednika pa sve zaključila tipičnim tuđmanovskim pokličem: "Neka živi jedina i vječna naša Hrvatska!" Ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko ustvrdio je kako "zahvaljujući vizionarstvu i odlučnosti prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, mi danas imamo Hrvatsku".
Zaštita lika i djela
Slavljenje Tuđmana nastavljeno je i danas u Kninu. Premijerka ga je u osmominutnome govoru spomenula dvaput, a predsjednik Sabora Luka Bebić, u malo kraćem govoru, jednom. Oba su intonirana zaštitnički prema liku i djelu prvoga predsjednika, pa je Bebić obećao kako "nećemo nikomu dopustiti da umanjuje njegovu ulogu u Domovinskom ratu i stvaranju hrvatske države". Premijerka Kosor pozvala je sve čimbenike u našem društvu da se izdignu iznad svega onoga što nas je u prošlosti dijelilo i "da istaknemo povijesnu ulogu predsjednika Tuđmana u uspostavi i obrani suverene demokratske i samostalne Hrvatske". I neizravno je priznala da su ga, i država i stranka, deset godina zaboravljale:
– To naš narod, naši građani, spontano čine već cijelo desetljeće, unatoč mnogim pokušajima revizije povijesti. U srcima svih onih koji rade i žive za hrvatsku domovinu, zauvijek je ostao neizbrisiv prizor dolaska predsjednika Tuđmana na kninsku Tvrđavu i podizanja hrvatske zastave nad Zvonimirovim gradom. J. Kosor je, za razliku od svojih stranačkih kolega, koji moraju napraviti puni krug Tuđman-antiTuđman-Tuđman, samo pojačala retoriku i, prigodno, na kraj svih govora ubacila najprepoznatljiviju Tuđmanovu frazu o jedinoj i vječnoj Hrvatskoj. Među rijetkim je političarima koji nikada nisu sudjelovali u detuđmanizaciji. Upravo zbog toga, doznajemo iz vrha Vlade, J. Kosor nije imala problema u ponovnu uspostavljanju komunikacije s Tuđmanovima, odnosno s glavom obitelji Miroslavom Tuđmanom.
Branitelji i desnica
J. Kosor navodno još prije izbora u HDZ-u, na istaknutom mjestu želi opet vidjeti Miroslava Tuđmana. Isti izvor navodi kako je uvidjela da politika Ive Sanadera prema toj obitelji nije bila dobra i da je isključivo naštetila stranci.
Je li bilo razgovora i zaokreta u politici HDZ-a, M. Tuđman nije želio komentirati. Tek je kratko ustvrdio kako o tome što misli Jadranka Kosor treba pitati nju, a da o svemu ostalome nema komentara. Razlozi za ovakve poteze J. Kosor prozaični su: za godinu dana Hrvatska će biti u kampanji. A HDZ ovaj put pečat "ostvareno" iz prošle kampanje može udariti samo na rast nezaposlenosti, pad BDP-a, 813.000 prikupljenih potpisa protiv politike Vlade... Zato su se, očito, i odlučili igrati na kartu Tuđmana koji ujedinjuje i rascjepkano i posvađano desno biračko tijelo. Da bi u tome uspjela, nije isključeno kako će s kažnjavanjem korupcije započeti i kažnjavanje komunističkih zločina.









Objavio: www.vecernji.hr

Čestitamo vam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan branitelja!

2010_08_05_Oluja_1995_08_05Ponosno čestitamo svim braniteljima, njihovim obiteljima i svim građanima RH ovaj današnji dan, koji je ujedno i Dan hrvatskih branitelja. Ostvarili smo san pradjedova, stvorili smo domovinu Hrvatsku, slobodnu i nezavisnu. Odgovorni smo i danas za nju. U Domovinski rat smo krenuli zbog Domovine, a ne mirovine. Vrijeme je da je učinimo sretnom i ponosnom, zemljom znanja i blagostanja. Vrijeme je za drugo poluvrijeme, ako ne zbog nas onda zbog ideala za koje mnogi naši suborci položiše živote.

Uredništvo "udbina.com"

"Prijatelji, često mislim na vas,
nije ovo vrijeme dobro za nas.
Nisu cure što su bile
sve su se u gradu skrile.
Prijatelji, kako ste mi danas?

Sjetite se na ponosne dane,
kada jedan uz drugoga stane
Sve smo mogli, sve smo smjeli,
i bili smo sto smo htjeli.
Prijatelji, često mislim na vas.


Kažite mi, jeste li se umorili,
jesu li vas prevarili,
je l' nas vrijeme pregazilo?
Kažite mi, pjevate li pjesme stare,
kao nekad uzdignute glave
da l' ste isti kao nekada?
Prijatelji, često mislim na vas.

Rado bih vas sve vidio zdrave,
samo da nas opet skupa stave.
Pa da ko na prvoj crti,
zapjevamo protiv smrti.
Prijatelji, kako ste mi danas?

Spomenik Šokica za poginule u svim ratovima

2010_07_17_spomenik_sokicaMještani Vođinaca uskoro će dobiti spomenik za sve poginule u ratovima s područja te općine, a posebnost tog spomenika, na kojemu već uvelike radi vinkovački akademski kipar Ivo Križanac, u tome je što on neće uopće biti nalik na spomenike koji su već postavljeni s istom svrhom u drugim mjestima.
Naime, Križanac će za mjesec dana završiti brončani spomenik koji je naručila Općina Vođinci, a koji je svojevrstan odmak od sličnih, gotovo stereotipnih spomenika kojima dominira križ.
- Neće to biti ni križ, ni golubica, dakle, ništa slično spomenicima koji se obično rade s ovom svrhom. Zamislio sam da trajan spomen na poginule mještane u svim ratovima bude Šokica, a drago mi je što je Općina prihvatila moju ideju. Zamislio sam to tako jer su i Vođinci šokačko selo, selo u srcu Šokadije, a ova Šokica će u ruci držati otarak. Poznato je, on se u ovom kraju darivao u različitim prigodama kao dokaz pažnje i duboke ljubavi, zalog trajnog sjećanja. Međutim, otarkom su Šokice znale i dočekivati svog dragog koji, u ovom slučaju, čini se, ipak neće doći - pojasnio je Križanac i opisao da će se ispod Šokice nalaziti karakteristični plug koji se nalazi u grbu Vođinaca i koji također simbolizira borbu Šokca za kruh svagdašnji.
Kipar kaže kako ga je za ovu ideju inspirirala najviše Radauševa “Majka”, kip koji je poznati vinkovački kipar Vanja Radauš izradio davno prije i predstavlja također Šokicu koja pruža jabuku.
Budući vođinački spomenik, koji bi trebao biti smješten u središtu sela, bit će površine tri četvorna metra i na njemu će u prvom planu biti upravo Šokica s otarkom.
NA SPOMENIKU I GRB SA SRCEM I KRISTOVOM GLAVOM Na spomeniku će biti i hrvatski grb, ali također u nešto neobičnijoj verziji, sa srcem i Kristovom glavom, a na njemu će pisati da je posvećen Vođinčanima poginulim ne samo u Domovinskom ratu nego u svim ratovima. Inače, Križanac je već izradio spomenik “Hrvatska ruža” koji je posvećen poginulima u Domovinskog ratu i smješten je u središnji vinkovački park, te medalju “Dvanaest redarstvenika”.












Objavio: www.glas-slavonije.hr

Horvatska domovina

2010_07_17_mihanovicLěpa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave dědovino,
Da bi vazda čestna bila!

Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina,
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!

Vedro nebo, vedro čelo,
Blaga persa, blage noći,
Toplo lěto, toplo dělo,
Bistre vode, bistre oči:

Vele gore, veli ljudi,
Rujna lica, rujna vina,
Silni gromi, silni udi; -
To je naša domovina!

Ženju serpi, mašu kose,
Děd se žuri, snope broji,
Škriplju vozi, brašno nose,
Snaša preduć málo doji:

Pase marha, rog se čuje,
Oj, oj zvenči, oj, u tmine,
K ognju star i mlad šetuje; -
Evo t' naške domovine!

Luč iz mraka dalko sija,
Po veseloj livadici,
Pěsme glasno brěg odbija,
Ljubni poje k tamburici:

Kolo vode, živo kolo,
I na berdu, i v dolini,
Plešu mladji sve okolo; -
Mi smo, pobre, v domovini!

Magla, što li, Unu skriva?
Ni l' to našiu jauk turobni?
Tko li moleć smert naziva?
Il' slobodni, il' su robni?

»Rat je, bratjo, rat junaci,
Pušku hvataj, sablju paši,
Sedlaj konjče, hajd pešjaci,
Slava budi, gdi su naši!«

Buči bura, magla projde, -
Puca zora, tmina běži, -
Tuga mine, radost dojde, -
Zdravo slobost, - dušman leži!

Veseli se, tužna mati,
Padoše ti verli sini,
Ko junaci, ko Horvati,
Ljaše kervcu domovini!

Teci, Sava hitra, teci
Nit' ti Dunaj silu gubi,
Kud li šumiš, světu reci:
Da svog' doma Horvat ljubi,

Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrastje bura vije,
Dok mu mertve grob sakrije,
Dok mu živo serdce bije!

Ljepota HRVATSKE SNAGA I LJEPOTA PJESME LIJEPA NAŠA DOMOVINO

2010_07_17_mihanovicU čemu leži snaga i ljepota hrvatske himne - pjesme LIJEPA NAŠA DOMOVINO?! Da bismo to lakše shvatili, pomoći će nam njeni stihovi i to svaki pojedinačno:
***
Lijepa naša domovino! -
Lijepa si zbog Mljeta i Kornatskog otočja! Lijepa si i zbog Plitvičkih jezera, zbog Risnjaka i Papuka. Lijepa si zbog rijeka Krke i Cetine, zbog predivne Paklenice! Lijepa si zbog Velebita i njegovog endemskog bilja. Lijepa si zbog otoka Brača, Hvara, Cresa i Paga. Zbog planina Učke i Ćićarije! I zagorski bregi ljepotu tvoju tkaju, i zeleno žito slavonskih ravnica. O, Baranjo, lijepa li si! Lijepa si i zbog starih gradova; Dubrovnika i Korčule, zbog Griča i Kaptola. Zbog Splita, Velog Lošinja, Huma i Pazina, zbog Varaždina i Motovuna.
Lijepa si zbog kristalno plavog Jadrana, i njegovih tisuću otoka razasutih poput biserja. Zbog svoga stijenja i kamenja, hrastovih šuma, vinograda i maslinika! Zbog mirisa dunja i sladora svojih smokava. Zbog ružmarina, lavande i kadulje, miomirisa smilja i bosilja.
Lijepa si, jer si lijepa kao Splićanka, Zagrepčanka, Varaždinka, Slavonka, Konavoka ili Puljanka. Lijepa si zbog đakovačkog veza i paške čipke. Doista si lijepa i zbog svojih srna u gori, prepelica u polju i orlova što visoko lete - jer naša si draga domovina!
Oj junačka zemljo mila!
- Zemlja si junačkih sinova, svojih sokolova, poput; kneza Domagoja, kralja Petra Svačića, bana Petra Berislavića i Emerika Derenčina, branitelja utvrde Gvozdansko. Zbog hrabrog Nikole Šubića Zrinskog, Mile Gojslavice, Petra Zrinskog i Krste Frankopana, Matije Gupca i Seljačke bune, bana Josipa Jelačića, Eugena Kvaternika...!
Junačka si i zbog svojih uskoka i hajduka, domobrana i bojovnika, zbog svoga Franje i generala Ante, Bljeska i Oluje. Hrabra si, zemljo mila, i zbog znanih i neznanih junaka! Srčana si i zbog vukovarske majke Kate i njena četiri poginula sina, i otprije četiri pogubljena brata. Junačka si zbog snage njenog majčinskog srca i srdaca bezbroj drugih majki i udovica poginulih branitelja i ubijenih domoljuba!
Stare slave djedovino!
- Tisuću godina sanjali smo da bismo - dosanjali tvoju staru slavu, slavu naših djedova; kneza Ljudevita Posavskog, Višeslava i Trpimira, slavnog Branimira, kralja Tomislava i Petra Krešimira IV., dobre kraljice Jelene, kralja Zvonimira i Petra Svačića, našeg Marka Marulića, Ivana Gundulića, majstora Radovana, Jurja Dalmatinca i Ivana Meštrovića, Ruđera Boškovića i Nikole Tesle, i brojnih drugih slavnih pradjedova, tvojih sinova.
Da bi vazda sretna bila!
- Da bi vazda, što znači zauvijek - sretna bila. I davala nam mira, hljeba, bivala nam nova nada, vodile te zvijezde neba, nek' te prati duga sreća, duga sreća - mir naroda svijeta, i da nam živiš tisuće ljeta! Tvoja sreća je samo sreća tvojih ljudi, tvojih sinova i kćeri, tvoga sadašnjeg i budućeg puka. Bila vazda sretna tako da tvoj narod živi u slobodi, miru, pravdi i međusobnoj ljubavi.
Mila kano si nam slavna!
- Ponosni smo slavom tvoje Poljičke i Dubrovačke Republike, Krešimirovim gradom, starim Skradinom, Petrovom gorom, Krbavskim
poljem i gradom Siskom. Slavom grada Sinja i njegovih alkara, herojstvom tvoga grada Vukovara. Pulskom arenom i njenom hrvatskom kravatom, korčulanskom moreškom, šibenskom, trogirskom i đakovačkom katedralom, Dioklecijanovom palačom, Ninom i zadarskim sv. Donatom, starim Zagrebom i Varaždinom, Trakošćanom, utvrdama Klisa, Knina i Osijeka. Kâmnim Stonom, starorimskom Salonom i pretpovijesnim Vučedolom.
Mila si nam ti jedina!
- Imamo samo tebe i ti imaš samo nas! Zato te volimo kao jedinu majku, kao svako dijete, koje, od svih majki na svijetu - voli samo svoju majku! Ako te izgubimo, postali bismo siročad i više nikad ne bismo imali svoje jedine majke. Zato, za tebe, jer ti si naša - "lijepa, draga i slatka sloboda," dali bismo - "sva srebra, sva zlata, sve ljudske živote, jer ne mogu biti plata tvoje čiste ljepote." (I.G.)
Mila kuda si nam ravna,
- Volimo tvoje slavonske ravnice, baranjska i srijemska polja, tvoje Ravne kotare. Mile su nam istarske ravni, cvjetne doline Banovine, Like i Korduna. Svuda si nam draga gdje god si ravna poput Sinjskog i Petrova polja.
Mila kuda si planina.
- Mila si nam i na čukama, vrletima i klisurama čudesnog Velebita, draga si nam i na vrhovima Dinare i Svilaje! Na pašnjacima Mosora, Biokova, Ravne gore, Kapele i Plješivice, na rosnim stazama Medvednice, na zelenim zagorskim i podravskim bregima. Mila si nam i u boricima i hrastovim šumarcima naše Promine!
Teci Savo, Dravo teci,
- Neka teku tvoje vode, neka teku tvoje rijeke; Sava, Drava, Mura, Kupa, Zrmanja, Krka, Cetina, Neretva…! Neka teku kristalno bistre i čiste od izvora do utoka, sve do svoga smiraja u volumenima vôda Crnoga i Jadranskoga mora.
Nit' ti Dunav silu gubi!
- Dunave, rijeko, zadrži silu svojih vôda i nikada je ne gubi. Preneseno kazano - kao narod ne rasipajmo svoje snage, čuvajmo svoja narodna dobra. Čuvajmo slobodu, ljepotu i bogatstva domovine, svoju spomeničku kulturu i povijesne tekovine. Čuvajmo čistoću rijeka i jezera, i kristalnu bistrinu našeg Jadrana, svoju floru i faunu. Čuvajmo umjetnička i znanstvena dostignuća, i posebno ljepotu svog materinjeg jezika! Čuvajmo i sami sebe, svakog čovjeka, svakog pojedinca, svako svoje dijete - zadržimo i umnožimo snagu svoga življenja. Cijenimo rad, stvaralaštvo, poštujmo svakog marbenika i njegov trud, spomenimo se svojih neimara i zaslužnika! Ne gubimo snagu na međusobna trvenja i sukobe. Izbacimo zlobu iz naših srdaca. Skupljajmo snagu, poput rijeke Dunava kad odasvud prema njegovom koritu hrle snažne bujice poslije dugotrajnog i obilnog pljuska. Doista, ni kao narod ni kao pojedinci, ne gubimo postojeću, već stječimo, poput naše Janice, novu i novu snagu!
Sinje more svijetu reci
- Naš divni plavi Jadrane, i sva mora, i svi oceani koji okružujete kontinente i narode, kažite cijelome svijetu: - Da svoj narod Hrvat ljubi!
Da svoj narod Hrvat ljubi.
- Kažite drugim narodima, recite svima da smo narod dostojan njihove ljubavi. Mi smo mali i ponosan narod, ali smo i narod velikih sinova, velikih ljudi. Miroljubiv smo narod, i narod smo dobre volje, i još nikada u svojoj povijesti nismo napali državu drugog naroda, niti ikada išli pod svojim barjakom u osvajanje tuđeg prostora. Upravo onako kako smo obećali papi Ivanu VIII. čijim je pismom našem knezu Branimiru 879. g. prvi puta međunarodno priznata naša domovina, i država Hrvata.
Ali i … da svoj narod Hrvat ljubi! Da svaki Hrvat kao pojedinac voli svoj narod kao cjelinu. Da je svaki pojedinac za svoj narod spreman žrtvovati se, ako treba dati i svoj vlastiti život. Zar to nismo nebrojeno puta dokazali, kroz dugih trinaest stoljeća … - od stoljeća sedmog preko …, Krbavskog polja, Sigeta, pa sve do Vukovara?
Dok mu njive sunce grije,
- Isto tako, dok sunce bude bacalo svoje svjetlosne i toplotne zrake na naše njive, proplanke i pašnjake, dok bude obasjavalo planinske vrhove, i izlazilo na istoku i zalazilo na zapadu naše domovine.
Dok mu hrašće bura vije.
- Voljeti ćemo i ljubiti svoj narod i za njega se žrtvovati, dok god bura bude puhala kroz krošnje naših hrastika, a to znači dok bude hrašća i dok bude bure. A hrašća i bure biti će dok bude života na zemlji. To znači da ćemo voljeti svoj narod i činiti tako da ga i cijeli svijet zavoli - za vječnost! Doista!
Dok mu mrtve grobak krije,
- Voljeti ćemo svoj narod tako da poštujemo i svoje mrtve, čuvajući njihove grobove i uspomene na njih. Naša je povijest mučenička, patnička i zemlja nam je posuta bezbrojnim kosturnicama naših stradalnika. Brzo se suši stablo čije se korijenje ne čuva, a mi poštujući mrtve čuvamo i svoje korijenje, korijenje cijelog naroda, da bismo na njemu mogli graditi svoju budućnost.
Dok mu živo srce bije.
- Jer mi nismo okrenuti prošlosti, već budućnosti, i zato u nama - živo srce bije! Mi želimo, i svuda podržavamo život! Priznajemo život i drugima, pa i našim neprijateljima, poštujemo svakog čovjeka, svako biće i svaku biljku. Jer sav život ima jedan jedini i zajednički Izvor - i tom Izvoru se klanjamo i molimo puninom svoje duše - dok u nama živo srce bije! A biti će u nama dok bude sjala - nad Hrvatskom duga sjajna!
***
Da li vam je sada jasno zašto je naša himna jedna od najljepših, ako ne i najljepša himna na svijetu, poput lijepe, ako ne i najljepše zemlje na svijetu - naše drage domovine Hrvatske?! Doista!


Autor Mile Prpa

Hrvatske svjetske igre

2010_07_12_OHSI_velikaII.  HRVATSKE  SVJETSKE  IGRE
18. - 23.7.2010.
 
Najava glavnih događanja:
 
15. srpnja   Konferencija za tisak              Press centar ŠC Višnjik                   10:00 sati
 
18. srpnja   Svečano otvaranje Igara
Sveta misa                               Katedrala sv. Stošije              18:00 sati
 
Prigodni program, podizanje
zastave i mimohod sudionika Polj. Pape Ivana Pavla. II.      19.30 sati
 
18. srpnja -          Natjecanja u svim disciplinama       Razna borilišta
23. srpnja   prema programu
 
19. srpnja i          Večeri hrvatske                      Sveučilište u Zadru                 18:00 sati
20. srpnja   izvandomovinske lirike                    Samostan sv. Frane
 
20. srpnja   Razgledavanje i glazba uživo  Grad Nin                                20:30 sati
 
21. srpnja   Duhovna večer                       naknadna objava                             21:00 sati
 
22. srpnja   Ribarska fešta                        Posedarje                                21:00 sati
 
23. srpnja   Zatvaranje Igara                     Arsenal                                   21:30 sati
 
Kompletan program Igara dostupan je na
www.zadar2010.org
 
Ukoliko želite primati rezultate tijekom Igara pošaljite nam mail na
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
 
Za ostale informacije možete kontaktirati na
091 / 768 3316
 
 


 
*DOPIS MINISTRICE LYNNE YELICH SUDIONICIMA I GOSTIMA HSI-A

MESSAGE OF MRS. LYNNE YELICH, MINISTER OF STATE, TO THE PARTICIPANTS AND
GUESTS OF THE CWG


*
*HRVATSKI*

Nakon sto sam 2006. godine prisustvovala na prvim Hrvatskim svjetskim igrama, pruzena mi je velika cast preuzeti ulogu veleposlanika igara te otvoriti druge po redu Hrvatske svjetske igre u organizaciji Hrvatskog svjetskog kongresa.
 
Hrvatskoj zajednici u inozemstvu ovakvi sportski dogadjaji predstavljaju jedinstvenu priliku jacati veze s domovinom, a o uspjehu i izvrsnoj ideji Hrvatskog svjetskog kongresa dovoljno govori cinjenica da smo mnogi od nas po drugi puta ovdje.

Danas, iseljenici Republike Hrvatske i njihovi potomci imaju znacajnu ulogu u unaprjedjenju odnosa RH s drzavama u kojima su stvorili novi dom. Iseljenici povezuju i jacaju politicke, gospodarske i kulturne veze drugih zemalja s Republikom Hrvatskom, imaju znacajan utjecaj na odluke politicara i zasigurno povezuju Republiku Hrvatsku sa svijetom na jedan poseban i osebujan nacin. To se svakako moze primijetiti i u Kanadi gdje je utjecaj hrvatske zajednice povezao dvije zemlje i njihove vodje na takav nacin da se danas mozemo pohvaliti odlicnim bilateralnim odnosima.

Kao Kanadjanka hrvatskih korijena i kao clan kanadske Vlade, ponosna sam sto je Vlada premijera Stephena Harpera u mnogocemu prepoznala vaznost i snagu hrvatske zajednice. Izmedju ostaloga, tome svjedoci i odluka o ukidanju kanadskih viza za hrvatske drzavljane, a na poziv predsjednice Vlade gospodje Jadranke Kosor i prvi sluzbeni posjet premijera Harpera Republici Hrvatskoj u svibnju ove godine. Isto tako, meni je pripala cast predstavljati Kanadu na inauguraciji predsjednika
RH Ive Josipovica.

Druge po redu Hrvatske svjetske igre ponovno ce kroz razna sportska natjecanja povezati Hrvate i njihove potomke diljem svijeta te u to ime svim sudionicima zelim puno srece na sportskim borilistima!
 

*ENGLISH*

Following my attendance at the first Croatian World Games in 2006, I was given the privilege of assuming the role of Ambassador for the Games and am truly honoured to be opening the second Croatian World Games, organized by the Croatian World Congress.

Sporting events such as these can provide Croatian communities abroad with a unique opportunity to strengthen bonds with their homeland. The fact that many of us are here for the second time is proof that this initiative by the Croatian World Congress is an excellent and successful one.

Today, Croatian emigrants and their descendants play a significant role in improving the relationship between Croatia and the countries in which they have made their new home. Emigrants play an essential role in connecting, as well as strengthening political, economic and cultural ties between the Republic of Croatia and other countries. They can have significant influence on the decisions of politicians in their new homelands and they can connect Croatia with the world in a very special
and distinctive way. Undoubtedly, this can be seen in Canada where the influence of the Croatian community has helped bring together the two countries and their leaders in such a way that allows us to boast about our excellent bilateral relations.

As a Canadian of Croatian descent and as a Minister in the Government of  Canada, I am proud that the government of Prime Minister Stephen Harper has recognized the importance and strength of the Croatian community in our country. To that effect, I would like to highlight the decision of the Canadian government to eliminate visitor visas for Croatian citizens, as well as the first official visit of Prime Minister Harper to Croatia in May of this year, at the invitation of Prime Minister Jadranka Kosor. It was also an honour for me to represent the Government of Canada at the inauguration of Croatian President Ivo Josipovic.

For the second time in a row, the Croatian World Games will bring together Croatians and their descendants from around world through various sporting events. I would like to wish all participants the best of luck in this athletic competition.

Započeo međunarodni studij hagioterapije

2010_07_07_seminar_hagioterapijeViše od 400 polaznika iz petnaestak zemalja došlo je ovog tjedna u Zagreb usavršiti se u ovom izvorno hrvatskom modelu istraživanja i liječenja patologije duhovne duše. Hagioterapija je nastala u Hrvatskoj devedesetih godina prošlog stoljeća, a razvio ju je dr. Tomislav Ivančić, jedan od najuglednijih hrvatskih teologa i teoloških antropologa.
Za naš je radio dr. Ivančić potvrdio kako od drugoga međunarodnog studija hagioterapije studija očekuje da polaznici steknu iskustvo sami sebe, da praktično spoznaju što je to osoba, što je to u njima primjerice savjest, karakter ili kreativnost. Dr. Ivančić je dodao da je hagioterapija novost u znanstvenom svijetu, ali i u Crkvi.
'Radi se o tome da na znanstvenim spoznajama pokušavamo utemeljiti treću medicinu, odnosno istražiti gdje je to čovjek ranjen na svojoj duhovnoj dimenziji i koje su mogućnosti njegove terapije. Smatramo to veoma važnim jer znanstvena istraživanja kažu da sedamdeset posto somatskih i psihičkih bolesti ovise o duhovnoj dimenziji, o konfliktima koje čovjek osjeća u svojoj duhovnoj duši.'
I ravnateljica Matične vrhovne uprave Zajednice Molitva i Riječ Marija Majstorović u svom je govoru istaknula aktualnost hagioterapije, koja se na temelju interdisciplinarnog istraživanja znanosti snažno razvija u svim smjerovima i predstavlja revolucionarni zaokret u shvaćanju čovjeka, društva i svijeta.
U uvodnom je izlaganju dr. Ivančić pojasnio pojam i nastanak, smisao i mjesto hagioterapije. Podsjetio je i na važnost povezivanja teorije i prakse, izobrazbe i formacije, kao i trajnog usavršavanja, tako da će u dijelu izobrazbe polaznici, osim predavanja, imati i ispite te praktične radionice. Studij traje do subote, ali je zatvorenog tipa.













Objavio: www.hkr.hr

Biskup Ivas krstio četvrto i peto dijete Marka Perkovića Thompsona

2010_07_04_HR_se_djecom_ljubiBlizanke Cvitu Gabrijelu i Katarinu Rafaelu, četvrto i peto dijete u obitelji poznatog hrvatskog pjevača Marka Perkovića Thompsona i supruge Sandre, u katedrali svetog Jakova u Šibeniku, u subotu 3. srpnja krstio je šibenski biskup Ante Ivas.
Šibenska katedrala kao mjesto krštenja nije izabrana slučajno, jer Čavoglave, rodno mjesto Marka Perkovića, pripadaju Šibenskoj biskupiji, a Sandra je Kanađanka rodom iz Šibenika.
Običaj je među nama biskupima da krstimo svako peto i iduće dijete u obiteljima otvorenim životu. Tim činom odajemo priznaje i divljenje supružnicima koji rado prihvaćaju od Boga darovani život, kazao je biskup Ivas.
U homiliji je ukazao na potrebu srca u ljudskom životu. Naglasio je i povezanost svakog čovjeka s Kristom kako bi se ispunio ljubavlju. Čudesno ucjepljenje ljudske loze na Božji trs događa se u sakramentu krštenja. Vi dragi roditelji pokazali ste da vam je stalo do djece i obitelji. Ja vam dajem potporu. Za vas i vašu djecu Bogu zahvaljujem i podržavam vas u vašem javnom i privatnom životu. Preporučam vas Gospodinu i stavljam vas u ruke naših svetih zaštitnika, poručio je biskup Ivas.
Marko i Sandra Perković uz Katarinu i Cvitu, roditelji su i sedmogodišnjeg Petra Šimuna, petogodišnjeg Ante i trogodišnje Dive Marije.



Bivši specijalac ATJ Lučko želi se zarediti i postati đakon

2010_07_04_HRVI_djakonJuraj Šimunić ima 43 godine. Završio je teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu i nada se da će se zarediti i postati trajni đakon. Riječ je o crkvenom redu koji je odmah ispod svećeničkog, a u koji mogu ući oženjeni muškarci kao što je Šimunić.
No, on iza sebe već ima jednu karijeru, i to policijsku. Možda bi ispravnije bilo reći vojnu. Šimunić je hrvatski ratni vojni invalid. Kao pripadnik jedinice Specijalne policije MUP-a, Antiterorističke jedinice Lučko, teško je stradao na samome početku rata. Upali su u zasjedu u selu Prnjavor u okolici Petrinje. U bjesomučnoj pucnjavi Šimunić je bio teško ranjen u obje noge. Iz nesvjestice se probudio u bolnici u Petrinji.
Liječnici su bili nadomak odluke da mu amputiraju noge. Nije na to pristao i tražio je da ga prebace na zagrebačko Rebro. U Zagrebu su mu spasili noge, ali i prognozirali da više neće hodati. Šest mjeseci nakon ranjavanja ipak je učinio prvi korak.
Celibat? Ipak ne bih...
– Tada, jako je snažan dojam na mene ostavio susret s kardinalom Franjom Kuharićem, koji je došao je na Rebro posjetiti ranjenike. Kao da je taj susret osnažio vjeru u meni – pripovijeda Šimunić. Tada je bio još daleko od ideje da se približi svećenstvu. Godine 1996. napušta Specijalnu policiju i iz ATJ Lučko odlazi u invalidsku mirovinu.
– Osjećao sam da mi je život prazan, nekako besmislen. Onda sam 1998. godine sa suprugom otišao kod patera Zvjezdana Linića na razgovor. Prošao sam kratak seminar, a onda sam mu počeo pomagati. Najprije su to bili fizički poslovi, a postupno i pomoć pateru pri molitvi, razgovori s ljudima, često s braniteljima – prisjeća se Šimunić koji je, kaže, spoznao Boga u sebi i silno želi služiti vjeri i Crkvi.
– Želim biti trajni đakon u službi Crkve. Imam preporuku fra Linića, a potrebna je i preporuka mog župnika, te konačno potpora biskupske konferencije – kaže Šimunić i dodaje da uza sve, da bi bio đakon, treba i suglasnost njegove supruge. Na pitanje što je točno uloga đakona, odgovara da je to sveti red za koji se treba zarediti, te da je on red niži od svećenstva, nešto između laika i svećenika. Kao đakon mogao bi obavljati krštenja, sprovode, vjenčanja, voditi vjeronauk, dijeliti pričest.
– Danas su svećenici jako zauzeti i nemaju dovoljno vremena da budu dušebrižnici i da razgovaraju s ljudima. Zato su đakoni i te kako od pomoći župnicima – kaže Šimunić. U budućnosti se vidi u župi, u čemu ga supruga, također vjernica, podržava. Budući da za đakone ne vrijedi celibat, Šimunićev cilj neće imati nikava utjecaja na brak. Kada smo ga pitali je li celibat velika žrtva, odgovorio je da iz njegovih razgovora sa svećenicima izvodi zaključak da nije.
Ali na pitanje bi li on pristao na celibat, kaže da ipak ne bi. Ne misli da je napravio veliki zaokret u životu. Naime, Šimunić nije bio samo specijalac u elitnoj postrojbi koja je iznjedrila prve dane rata i prošla najneizvjesnije situacije, od krvavog Uskrsa na Plitvicama, do bitke kod Marinaca u jednome od posljednjih proboja za Vukovar. Završio je srednju ekonomsku školu, ali mu je preokupacija bio sport. Radio je kao izbacivač u diskotekama, trenirao boks - godinu dana i u Rusiji, i to do samog početka rata.
– Došao sam u Hrvatsku na odmor. Razmišljao sam o Legiji stranaca i već imao pristupnicu kada sam sreo generala Antu Rosu. On me pitao bih li ušao u Tuđmanovu gardu. Jako me zainteresirao i s prijateljem sam otišao na razgovor kod Franje Tuđmana koji je tada bio predsjednik HDZ-a – prisjetio se budući đakon susreta iz vremena kada se još nije mogao predvidjeti ishod izbora, pobjeda HDZ-a i Tuđmanovo predsjednikovanje državom. Nije prošlo puno vremena, a Šimunić se našao na obuci, a onda i na postrojavanju postrojbe Prvog hrvatskog redarstvenika koja je stala pred Tuđmana 5. kolovoza 1990. Raspoređen je u ATJ Lučko i prve dane dijelio s Mirkom Norcem, generalom Josipom Lucićem, današnjim zapovjednikom Specijalne policije MUP-a, Zdravkom Janićem, generalom Mladenom Markačem...
– Znalo je biti kao u snu. Pošalju nas preko vikenda na zadatak. Odradimo to i vratimo se u Zagreb kao u neki drugi svijet. Tu djevojke šeću u minicama, tatini sinovi voze dobre automobile, a mi smo tu i u nekoj drugoj stvarnosti – kaže Šimunić. Ponekad su mislili da ih šalju u borbu, ali bi cijeli vikend istovarivali oružje.
Kada danas s pozicije osobe koja se želi posvetiti službi Bogu i crkvi govori o hrvatskom društvu kaže da je država sada u većoj opasnosti nego 1990. Zašto?
– Tada nije bilo važno tko je od kuda. Svi smo imali isti cilj. Danas postoje “oni“ tajkuni i “mi“ ostali, postoje Zagorci, Dalmatinci, Slavonci. Ako dođete u Slavoniju čuti ćete da su purgeri za nešto krivi. U narodu vlada depresija i veliko nezadovoljstvo – izlaže budući đakon. Tome je, zaključuje, tako jer nam je život postao isprazan. A takav je život bez Boga. Ne misli Šimunić na klečanje pred oltarom, već o tome kakvi smo u srcu, koliko smo spremni slušati i pomoći bližnjemu, kakvi smo sami sa sobom.
Na primjedbu nismo li depresivni zato što nam je ekonomska situacija sve lošija, Šimunić kaže da bismo se ipak trebali primiti posla umjesto što stalno očekujemo da netko učini nešto za nas.
– A koliko je politika kriva što nam je loše? – ne odustajemo. Bivši specijalac odvraća da ni drugdje politika nije bajna. Kao primjer spominje talijanskog premijera Berlusconija kojega se ne prestaje prozivati zbog korupcije i kriminala.
– Političari znaju iskoristiti svoj položaj za sebe. Ali nije to najveći problem, kao ni to što političari imaju veliku plaću, nego što narod ima malu – ocjenjuje Šimunić.
Tek sad sam zadovoljan
U promišljanju o Bogu i narodu kojemu pripada Šimunić kaže da smo skloni i tome da se izjašnjavamo kao katolici, a da pritom ni ne znamo što govorimo. Smatra da laicima nedostaje znanja o vjeri za koju tvrdimo da je ispovijedamo pa smo zato, primjerice, oduševljeni budističkim meditacijama, skloni gledanju u grah i sličnim stvarima, a pritom ne znamo što o svemu kaže naša vjera i koliko toga nudi. Na pitanje nije li crkva sama kriva što o njoj i samoj vjeri znamo premalo, budući đakon kaže da ne treba tražiti greške na jednoj ili drugoj strani nego da je posrijedi površnost kojoj smo sve više skloni.
– Polazim od sebe. Ranije sam imao sve. Supruga i ja smo bili situirani, dobro se slagali, nije manjkalo ničega. Ipak nisam bio sretan i zadovoljan. Nedostajala je čvršća povezanost s vjerom. Danas sam ispunjen zadovoljstvom, a i na probleme gledam drugačije – kaže Šimunić. Kada govori o braniteljima i njihovom nezadovoljstvu, kaže da je njihov najveći problem neaktivnost.
– Imaju dobre mirovine, ali ništa ne rade. Kada čovjek ne radi, osjeća se beskorisno i loše – smatra Šimunić. Država bi, kaže, braniteljima pomogla kada bi pronašla način da ih aktivira.









Objavio: www.vecernji.hr

Predsjednik Josipović položio vijenac kod grobnice u Teznom

2010_06_20_na_mjestu_nagradjenog_zlocinaMARIBOR, 20. lipnja 2010. - položio je danas vijenac i zapalio svijeće kod spomenika poratnim žrtvama iz svibnja 1945. na groblju Dobrova u mariborskom prigradskom naselju Teznom, izrazivši nadu da će se tim činom zaključiti jedan krug prijepora vezanih uz antifašističku povijest Hrvatske.
Predsjednik Josipović je u kratkoj izjavi novinarima nakon polaganja vijenca istaknuo zadovoljstvo što su se odavanju počasti stradalima u Teznom pridružili predstavnici Saveza antifašističkih boraca Hrvatske (SAB), pokazavši time snagu pobjednika koji su spremni suočiti se i s tamnim stranama svoje pobjede.
"Zahvaljujem svima koji su došli jer se ovime zatvara jedan krug prijepora oko antifašističke povijesti Hrvatske, koja je nesumnjivo imala i ovu jednu stranu koja takva nije trebala biti", istaknuo je predsjednik.
Tezno pokraj Maribora jedna je od najvećih evidentiranih masovnih grobnica poratnih žrtava u Sloveniji, koje su 1945. poubijale jugokomunističke vlasti, te je vjerojatno najveća u kojoj se nalaze Hrvati vraćeni iz Bleiburga. U zatrpanom više kilometara dugom protutenkovskom rovu nalaze se kosti najmanje 18.000 ljudi, većinom vojnika NDH, koji su na područje današnjeg groblja Dobrova dovođeni iz logora u Mariboru i strijeljani potkraj svibnja 1945.
U izaslanstvu koje je s predsjednikom Josipovićem izrazilo počast nevinim žrtvama stradalima u Teznom, bili su u ime Vlade RH ministar uprave Davorin Mlakar, saborski zastupnik Nenad Stazić, predstavnici Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH, članovi Srpskog narodnog vijeća - Milorad Pupovac, Čedomir Višnjić i Saša Milošević, predstavnica romskih udruga Nora Ismailovski, predstavnici Savjeta branitelja, te u ime Katoličke crkve ravnatelj Hrvatske inozemne pastve don Ante Kutleša.
Predsjednik Josipović se nakon Tezna s dijelom izaslanstva uputio prema Bleiburgu u Austriji, gdje će na Bleiburškom polju položiti vijenac na Spomen-obilježje.
Većina predstavnika Saveza antifašističkih boraca kao i predstavnici Srpskog narodnog vijeća na čelu s Pupovcem, nisu htjeli produžiti u Bleiburg, izjavivši novinarima da tamo nemaju što tražiti.
Vesna Konstantinović Čulinović rekla je novinarima da predsjednik Josipović ide na Bleiburg jer do sada tamo nije bio, ali da predstavnici Saveza antifašističkih boraca smatraju da nemaju tamo što tražiti. "Tamo nema žrtava, a pogotovo nema nevinih žrtava", ustvrdila je Konstantinović Čulinović.
Svoj neodlazak u Bleiburg Milorad Pupovac je novinarima pojasnio, kazavši kako "Bleiburg nije mjesto stradanja, nego mjesto obnavljanja ideologije i političkih vrijednosti koje ne mogu prihvatiti i koje moraju ostati iza nas ako se želimo okrenuti budućnosti".



Objavio: www.hina.hr

Unedjelju Josipović u Bleiburgu, a Pupovac protiv

2010_02_26_banke_robljePredsjednik Ivo Josipović prekosutra će biti na Bleiburgu. Prvi čovjek države, objašnjavaju u njegovu uredu, prije svega odlazi u Tezno, slovensko naselje kod Maribora u kojem je ubijeno najviše hrvatskih vojnika i civila nakon Drugog svjetskog rata, a nakon toga će obići i Bleiburg. U Uredu su najavili da će Josipovića u Sloveniju pratiti vodstvo Saveza antifašističkih boraca Hrvatske, predstavnici srpske i romske zajednice, neki saborski zastupnici te Ante Kutleša iz Hrvatske inozemne pastve.
- A tko bude želio, ići će i na Bleiburg - objasnili su u Uredu predsjednika. Međutim, doznali smo da ni vodstvo SAB-a ni predstavnici srpske zajednice neće biti s Josipovićem na Bleiburškom polju. Na Pantovčaku smatraju kako odlazak antifašista u Tezno pokazuje da su “spremni pogledati u oči istini”.
- To je čin jakih i hrabrih ljudi - naglašavaju na Pantovčaku.
Josipović je, podsjetimo, jasno poručivao da neće ići u Bleiburg sve dok se tamo pojavljuju ljudi u crnom.
Šef države, kažu u njegovu uredu, i dalje ne podržava bleiburšku proslavu u svibnju s neprihvatljivom ikonografijom koju organizira osoba osuđena za ubojstvo.
No, ljevica ipak ne podržava to što će šef države biti na Bleiburgu.
- Mi ne možemo ići u Bleiburg jer je to mjesto ideoloških kontroverzi i nema veze s odavanjem počasti žrtvama - rekao je Pupovac.
HDZ-ovac Andrija Hebrang ovaj put ima samo riječi hvale za Josipovića.
- Mislim da je to perfektan potez. Riječ je o velikom iskoraku u konačnom pomirenju na hrvatskoj sceni - naglašava Hebrang.






Objavio: www.jutarnji.hr

Znanstveno istraživanje i promicanje istine o Domovinskom ratu

2010_03_10_gotovina_thumb_medium420_282- Ako Zaklada dobije neka sredstava od tog koncerta (Olivera Dragojevića), ona neće ići na obranu generala, već na tri druge djelatnosti Zaklade koje su do sada bile zapostavljene. Riječ je o znanstvenom istraživanju i ustanovljenju stalne godišnje nagrade za djelo (znanstveno ili beletrističko) ili djelovanje društvene organizacije u promicanju istine o Domovinskom ratu.

Uz to, kaže Ćurković, nakon što uspješno završi obrana naših generala u Haagu, stvorit će se povijesna građa što će poslužiti kao podloga za znanstveno ili istraživačko djelovanje, a u planu je Zaklade i financijska pomoć pri školovanju djece hrvatskih branitelja. To su tri dosad zanemarene aktivnosti Zaklade za koje će novac sa splitskog koncerta dobro doći.

Petric, pak, kaže kako je odlukom Predsjedništva Županijske Hvidre utvrđeno da će Zakladi ići 70 posto novca što se prikupi tijekom splitskog koncerta preko pozivnog centra što će biti otvoren, dok će 30 posto sredstava biti usmjereno na pravnu obranu hrvatskih generala optuženih u Hrvatskoj.





Objavio: www.slobodnadalmacija.hr

Branitelji će osnovcima pričati o ratu

2010_06_02_napokon_HR_povijestKoordinacija za ljudska prava Zadarske županije pokrenula je projekt koji je već „dignuo na noge“ brojne udruge, institucije i pojedince – članovi Koordinacije, na čelu s predsjednicom Davorkom Krnčević, projektom će se „umiješati“ u nastavu povijesti u osnovnim školama Zadarske županije, gdje će proširiti nastavno gradivo vezano uz Domovinski rat.
- Dovest ćemo branitelje. Oni će djeci govoriti o Domovinskom ratu, jer iz razgovora s ravnateljima škola shvaćamo da taj dio povijesti nije dovoljno zastupljen ni po broju sati ni po obimu u udžbenicima.

Međutim, cijeli se projekt radi temeljito: naši dopisi su poslani u gradski i županijski ured za prosvjetu, kako bi se stvari definirale i artikulirale tako da budu primjerene dječjem uzrastu, a iz ovih ureda sve će biti upućeno Ministarstvu obrazovanja – istaknula je Davorka Krnčević.

U Odjelu za školstvo zadarske gradske uprave podržali su projekt, o kojem pročelnik Joso Nekić kaže da je u školama nužno potreban.

- Projekt je jako dobar, podržat ćemo ga i siguran sam da će branitelji na sasvim drugi način predočiti djeci neke povijesne činjenice i situacije – naglasio je Nekić.

Predsjednica županijske Koordinacije za ljudska prava Davorka Krnčević prve je razgovore o projektu imala s ravnateljem Osnovne škole u Poličniku Nediljkom Stanićem, koji je upozorio da djeca u selima zadarskog zaleđa o Domovinskom ratu saznaju puno, ali samo kroz priče odraslih, što nije dobro.

- Ni ono što sam vidio u udžbenicima nije kako treba. O Domovinskom ratu navedeno je nedopustivo malo podataka, a čak ni to nije izloženo na adekvatan način.

Došli smo dotle da se Domovinski rat samo prigodničarski ističe, a u svakodnevnom životu se polako i sigurno zaboravlja da se radi o temeljima na kojima je stvorena hrvatska država. Zato provođenje ovog projekta podržavaju i drugi ravnatelji – kaže Stanić.

Za sudjelovanje u nastavi zainteresiran je velik broj branitelja i braniteljskih udruga sa zadarskoga područja, među kojima posebno hrvatski ratni vojni invalidi. Članovi zadarske Hvidre ističu da djecu treba educirati i opširnije, primjerice o zaostalim minsko eksplozivnim sredstvima iz rata.

- Djeca trebaju više znati i mi točno znamo na koji način ćemo im pričati o Domovinskom ratu, no želimo ih i educirati o opasnostima od zaostalog oružja i drugih sredstava, kojih je u zadarskom zaleđu još uvijek veliki broj – istaknuo je dopredsjednik zadarske Hvidre Klaudio Vidaić.

Dječaci ratnici

Poseban program za osnovnoškolce pripremaju maloljetni branitelji, kojih je na zadarskom području stotinjak registriranih u Udruzi maloljetnih dragovoljaca. - Svi znamo da je u školskim knjigama Domovinski rat nedovoljno valoriziran, no maloljetni branitelji su i iz toga izostavljeni.

Uvjeren sam da učenici ne znaju da smo mi doslovno napustili školske klupe, neki od nas sa 14, 15 godina, uzeli puške u ruke i otišli u rat. O tome im na primjeren način želimo pričati – rekao je Goran Burčul, predsjednik Udruge maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata Zadarske županije.






Objavio: www.slobodnadalmacija.hr

Fra Mirko Filipović: Josipoviću, nećeš u moj samostan

2010_05_30_fra.misrko_slika_plehanaGvardijan samostana sv. Marka na Plehanu, pored Bosanskog Broda, fra Mirko Filipović otkazao je gostoprimstvo hrvatskom predsjedniku Ivi Josipoviću!
Za danas je bio planiran Josipovićev posjet drevnom, u ratu srušenom samostanu u Plehanu, na kojemu je trebao biti organiziran i sastanak s liderima hrvatskih političkih stranaka. Međutim, protokol s Plehana “preselio” se u Derventu. Zašto je otkazao dogovoreno gostoprimstvo, pitali smo fra Mirka.
- Otkazao sam gostoprimstvo jer sam naposljetku, tek u trećem razgovoru, saznao da će predsjednik položiti vijenac i u Sijekovcu, na stratištu srpskih civila, a pouzdano znamo da se tamo kao civilne žrtve prikazuju vojne žrtve - kaže fra Mirko Filipović. Fra Mirko veli da mu je protokol Josipovićeva posjeta BiH “prezentiran u dozama”.
- Posjetio me Josipovićev izaslanik i pitao mogu li primiti predsjednika, u prolazu, na povratku iz Sarajeva. To sam rado prihvatio, primio sam ga i u predizbornoj kampanji. Potom, dva-tri dana poslije, stiglo je izaslanstvo iz protokola i tražilo da se u samostanu organizira sastanak s predstavnicima hrvatskih političkih stranaka.

U korist srpskih mitova

Pitali su mogu li im organizirati i ručak. I na to sam pristao iako objektivno za to nemam adekvatne uvjete. Treći put su stigli s konačnim prijedlogom, da na Plehanu polože vijenac ispred porušene crkve, dodajući da će položiti vijenac i u crkvi u Sijekovcu. A to je već visoko, osjetljivo političko pitanje - prepričava nam gvardijan tijek dogovaranja posjeta.
- Događanja u Sijekovcu nisu sudski istražena, ima previše kontroverzi. Govori se i da je rat u BiH počeo napadom na Sijekovac. Cijela Posavina za Hrvate je kao Vukovar. Ja sam predsjednikovu savjetniku pojasnio da je polaganje vijenca u Sijekovcu isto kao da ode položiti vijenac stradalim Srbima u Vukovaru. Međutim, oni su se oglušili na moje sugestije i jedino što mi je preostalo je da iz tog iziđem. Hrvatski predsjednik ima pravo voditi hrvatsku politiku kako on želi, a ja kao slobodan građanin imam pravo odlučiti da u tomu ne želim sudjelovati.
Ne želim da se Plehan veže uz ovaj posjet koji će izazvati kontroverze. Iz ovog njegova posjeta Sijekovcu, poznajući srpsku mitologiju, već sada mi je jasno kakve će sve imati konotacije i tumačenja u budućnosti - kaže fra Mirko Filipović.
Nakon vijesti da je plehanski gvardijan otkazao gostoprimstvo Josipoviću, pitali smo velečasnog Filipa Mršića iz župe Svetog Juraja mučenika u Derventi, hoće li se dogovoreni sastanak u njegovoj župi održati, a on nam je potvrdio da će sve biti kako je i planirano.

‘Crveni’ fratar

Gvardijan Plehanskog samostana bio je i glavni urednik najprestižnijeg katoličkog mjesečnika u BiH ”Svjetlo riječi”. U intelektualnim krugovima u BiH percipiraju ga kao intelektualca od formata, jake osobnosti i “velikim Bosancem”, sklonijim “lijevoj orijentaciji”.

Od 7500 katolika, ostalo ih 150

Od predratnih sedam i pol tisuća katolika u plehanskoj župi, vratilo ih se samo 150, uglavnom starijih osoba. U općini Bosanski Brod, u kojoj se nalazi i Plehan, u ratu je poginulo 715 Hrvata, vojnika i civila.



Objavio: www.slobodnadalmacija.hr

Ante Gotovina tuži UN zbog topničkih dnevnika

2010_05_21_topnicki_dnevnici"Subota, 30. rujna 1995.; Operacija Crna ptica počela je dobro (s lijepim jesenskim vremenom)... Veliki uspjeh, uprkos minskim poljima". Dio je to dnevnika jednog od vojnih promatrača UN-a, koji je zapeo za oko istražiteljima tima obrane generala Ante Gotovine. Nalazio se u nepreglednim hrpama dokumenata koje su u proces Gotovini, Čermaku i Markaču uveli haaški tužitelji. Ime operacije, a poslije je ustanovljeno da se u originalu nazivala Crna vrana, vodila je do nevjerojatnog otkrića: dio UN-ovih vojnih časnika bio je, početkom rujna 1995. zadužen za tajnu operaciju kodnog naziva Black Crow, sa zadatkom špijuniranja aktivnosti hrvatskih snaga u tijeku sukoba sa snagama Vojske RS.
Kaznena prijava
Kako je riječ o akcijama koje su vodile Gotovinine snage, boreći se sa snagama generala Mladića duboko u teritoriju BiH, istražitelji Gotovinina tima shvatili su da je riječ o ilegalnoj operaciji jer ti uenovci imali su mandat samo na teritoriju RH. Prije mjesec dana odvjetnik Gotovine, Luka Mišetić podnio je zagrebačkom Općinskom državnom tužiteljstvu kaznenu prijavu protiv trojice časnika UN-a (tri pukovnika), dva Rusa, Aleksandra Černetskog, Viktora Tarusina i njima nadređenog Britanca Petera G. Williamsa, tada zamjenika glavnog vojnog promatrača UN-a u Zagrebu. S optužbom da su pronašli, potom prikrili ili uništili topničke dnevnike i karte HV-a. Naime, iz izjava promatrača Haagu, utvrđeno je da su uenovci, tada udaljeni dva kilometra od Velikog Mračaja, te kasnije istog dana u rujnu '95., na lokaciji 2 do 2,5 km jugozapadno od Bosanskog Grahova pronašli vojne dokumente HV-a, "iz kojih su proizlazila određena saznanja o uporabi topništva tijekom operacije Oluja". Te je pronađene dokumente Černetski predao Britancu Williamsu u Zagrebu. Ovaj ih je, nakon pregleda, predao glavnom časniku za vojno inforomiranje, Rusu V. Tarusinu.
– Dalje se dokumentaciji gubi trag. Rusi kažu da je bila riječ o "operativnim dokumentima, uključujući i karte i plan topničke podrške". Dakle, ono što je, godinama poslije haaško tužiteljstvo tražilo kao tzv. topničke dnevnike.
Nelegalna operacija
Istražitelji iz Gotovinine obrane došli su i do novih dokaza, pa je Mišetić, ovih dana DORH-u poslao tzv. nadopunu prijave. Pronađeni dokumenti dokazuju da je "u rujnu '95., Glavni stožer UNMO-a pokrenuo operaciju Black Crow sa svrhom ubacivanja timova UNMO iz RH na prostor borbenih djelovanja u BiH". U prilogu se dostavljaju i izjave Steinera Hjertnesa, koje je dao istražiteljima tužiteljstva Haaga 1998. i 2008., a u kojima on jasno govori o operaciji "Black Crow". Objašnjava zadaću UN-ovih špijuna – "operacijom penetrirati na bosanski teritorij i prikupiti informacije za Stožer UN-a u Zagrebu". Potvrđuje kako su pronađene topničke dokumente HV-a predali u Zagreb. Ti dokumenti, međutim, danas se ne mogu pronaći u UN-ovoj arhivi.
Obrana Gotovine kaže da je mogućnost da ovi dokumenti operacije Crna vrana nedostaju velika jer je iz izjava svjedoka razvidno kako je zapravo riječ bila o nelegalnoj operaciji UNMO. Obrana drži da nije isključeno da su "operaciju inicirali određeni lobiji ili skupine iz vrha UN-ovih promatrača i policajaca". Mišetić kaže da je sada jasno da topnički dnevnici idu u prilog obrani generala te da je njihov nestanak s tim u vezi. Brammertz bi krivce trebao potražiti na njemu neočekivanoj strani. Kojoj – sve piše u kaznenoj prijavi obrane Gotovine, poimence.
Tko može znati gdje su nestali topnički dnevnici?
Istražiteljski tim Ante Gotovine zaključio je i o tome obavještava Općinsko državno tužiteljstvo u Zagrebu, kako konačna spoznaja o traženoj (i nestaloj) dokumentaciji mogu imati i drugi djelatnici UN-ovih misija. Kažu da postoji mogućnost da je arhiva UNMO-a "očišćena" od nekih ključnih dokumenata još u Zagrebu, krajem 1995. Obrana ima spoznaja da su određene osobe uzele i zadržale dokumentaciju. O tome znaju: glavni promatrač UNMO-a Dos Santos Bonuma, načelnik stožera operacija UNPF, brigadni general Kolstern, načelnik stožera UNCRO-a pukovnik Leslie, obavještajni časnik (poslije i istražitelj haaškog tužiteljstva) Joakim Robertsson, vojni promatrač Kari Antilla te rukovoditelj logističke baze Pleso.
Dio spominjanih uenovaca poslije je dobio posao u istražiteljskom timu haaških tužitelja. Robertson je znan kao pokretač teze da je Oluja dio zločinačkog pothvata.


Udruga "Zavjet" - stvaranje hrvatskog zajedništva

2010_05_20_ratnici_svijetlaStotine je braniteljskih udruga. Onaj koji ih je razvodnio imao je razlog. Ubacio je "kost" među branitelje i trenje se i dalje događa. I upravo u toj razvodnjenosti braniteljskih udruga, aljkavosti domoljubnih intelektualaca, apatije "običajnih" vjernika,... Hrvatska sve više tone. Borili smo  se za sanjanu Hrvatsku, zemlju blagostanja i dobra, a dočekala nas je, poslije rata, ubožna, posvađana i pona mržnje Hrvatska. Zaneseni smo bili pjesmom, suzama, cvijećem, poljubcem,... nakon Oluje, a poslije tih slatkih dana "kusamo" godine gorčine.

Pročitao sam na vašem portalu vijest o osnivanju Udruge "Zavjet". Podržavam je, kao i Deklaraciju, jer  je plod našeg zajedništva 90-ih  Republika Hrvatska, suverena i samostalna. A plod našeg zajedništva 2010. godine trebala bi biti sanjana Hrvatska. Kome je interes da dokraja "zamuti vodu" među Hrvatima? Onima koji su je opljačkali i ponizili.
Samo naprijed, imate moju podršku, a uskoro ću se staviti na raspolaganje - kada dođete i osnujete "Zavjet" u mome gradu i županiji!

Z.V. Šibenik

(Nadam se da sam poslao na pravi Portal)

Američki Hrvati opet stipendiraju studente iz Hrvatske i BiH

2010_05_06_nema_granica_medju_hrvatimaUz proslavu 20. obljetnice svoga postojanja Hrvatska školska zaklada, najveća hrvatsko-američka organizacija za stipendiranje nadarenih studenata u domovini, i ove godine stipendira studente iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Oni koji planiraju upisati na jesen prvu godinu studija na nekom od hrvatskih sveučilišta, ako zadovolje kvalitetom studija, stipendija im se produljuje na sve četiri godine. Prednost za stipendije imaju izvrsni učenici i oni slabijega imovinskog stanja.
Svi zainteresirani više informacija mogu pronaći na internetskim stranicama www.croatianscholarship.org ili www.csf-hrvatska.hr.






Objavio: www.vecernji.hr

Gotovina na ljeto slobodan?!

2010_03_10_gotovina_thumb_medium420_282Uoci zavrsnih rijeci u procesu protiv trojice hrvatskih generala, ‘slobodna’ istrazuje kakva bi mogla biti konacna presuda. Priblizava se kraj sudjenja generalima Anti Gotovini, Mladenu Markacu i Ivanu Cermaku, a ekipa Slobodne Dalmacije je na UN-ovu Medjunarodnom sudu za ratne zlocine u Den Haagu provjerila u kakvoj se atmosferi pripremaju zavrsne rijeci i ceka presuda. Obrana i tuziteljstvo ce u svibnju, najdalje u lipnju, kako kazu nesluzbeni izvori, iznijeti svoje zakljucne rijeci u nekoliko dana, a onda bi se predsjednik Vijeca sudac Alphons Orie, zatim sutkinja Elizabeth Gwaunzase i sudac Uldis Iinis trebali povuci na zavrsno vijecanje i donijeti odluku - krivi ili slobodni.
 
Presuda mozda bude donesena do kraja srpnja, jer u u kolovozu Sud ima stanku. U postupku su pregledane tisuce dokumenata, ispitani brojni svjedoci, a Gotovinini odvjetnici Luka Misetic, Gregory Kehoe i Payam Akhavan su uvjereni da ce njihov klijent biti mozda i vec tijekom ljeta slobodan covjek, posebice nakon svjedocenja nekadasnjega generala JNA Mile Mrksica, koji je doveo u sumnju tvrdnju tuzitelja o prekomjernome granatiranju Knina. “Precizno su gadjani vojni ciljevi”, rekao je Mrksic, iako pomalo nevoljko. Naravno da treba uzeti u obzir i mogucnost da Tuziteljstvo, ako se Gotovina oslobodi, ulozi zalbu i prolongira postupak. No, ako u Tuziteljstvu vide da nema osnova za obracanje Zalbenom vijecu, mozda i ne bude daljnjih odugovlacenja.
 
Krive procjene Tuziteljstva
 
Informacije o tome da je oslobadjanje Gotovine “gotova stvar”, navodeci da do sada Tuziteljstvo nije dalo ni jedan kvalitetan dokaz o krivnji Gotovine, plasira ponajprije obrana, ali medjutim nitko ne spominje drugu dvojicu generala, Markaca i Cermaka, i njihove izglede. Tvrdnjama da ce Gotovina uskoro biti slobodan covjek, ovih se dana pridruzio i sarajevski list “Dnevni avaz”. "Uporno inzistiranje na topnickim dnevnicima, poznavatelji stanja u Tribunalu tumace kao nastojanje da se skrene paznja s cinjenice da je Tuzilastvo apsolutno “krivo procijenilo kriminalnu odgovornost” jednog broja Hrvata optuzenih zbog navodnih zlocina u operaciji “Oluja”. Nasi izvori tvrde da je potjera za topnickim dnevnicima ustvari priprema javnosti za eventualno malu ili oslobadjajucu presudu u slucaju generala Ante Gotovine, za kojeg Tuzilastvo do sada nije ponudilo nijedan uvjerljiv dokaz o krivnji" tvrdi Avaz.
 
Takve i slicne informacije Tuziteljstvo ne zeli komentirati, a i sam glavni tuzitelj Serge Brammertz uvijek je ponavljao da se on nece ponasati kao Carla del Ponte, nego ce smireno, bez afektivnih ispada, komunicirati s vladama na Balkanu, a medijske izjave ce dozirati. Bremmetz se susreo u Haagu i s hrvatskim novinarima, ali je iz njega bilo tesko iscijediti konkretnu izjavu, a i za ono malo sto bi rekao, na kraju bi uvijek dodao opasku: “Sve sto govorim nije za javnost i nesluzbeno je.”
 
Buduci da od glavnog tuzitelja nismo mogli dobiti nikakvu suvislu informaciju, pitali smo vise njegovih suradnika sto misle o stanju slucaja “Gotovina i ostali”, te napisima u jednom tjedniku u kojem se procjenjivalo da ce taj general uskoro biti slobodan covjek. Njihove nesluzbene izjave glase otprilike ovako: "Ne, ne zanimaju nas napisi u hrvatskim i drugim medijima. Radimo svoj posao, a pretpostavke sto ce biti su za kladionice, a ne za sudove. Hrvatski mediji ionako pisu po diktatu obrane."
 
Takodjer, na Sudu se istice da se mediji previse zalijecu: “Ovako se stvara atmosfera da se Gotovinu mora osloboditi i da je to izvjestan tijek dogadjanja, a sto ce biti ako ga se proglasi krivim? Atmosfera se nepotrebno polarizira i bavite se ‘gatanjem’ umjesto da se Sud pusti da radi svoj posao. Mediji u regiji bi trebali biti uravnotezeniji.” Sasa Jadrijevic Tomas
 
Lopovi na slobodi, borci u zatvoru
 
Antu Gotovinu, nekadasnjeg zapovjednika Zbornog podrucja Split, Tuziteljstvo je optuzilo, medju ostalim, za progone, pljackanje javne ili privatne imovine, bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela... I dok dio optuznice u kojem se spominje prekomjerno granatiranje stoji na klimavim nogama, jer su i sami srpski generali potvrdili da toga nije bilo, obrana je imala zadatak sudsko Vijece uvjeriti da Gotovina nije znao za pljackaske pohode pojedinih pripadnika HV-a koji su se oteli kontroli nakon sto su njihovi suborci oslobodili tzv. Krajinu.
 
Naime, nakon sto je oslobodjen Knin, u zaledju su cekali pojedinici koji se nisu htjeli boriti na prvoj crti, ali su nakon oslobadjanja spremno isli u podmukle pljacke i paljenje domova srpskih civila. Gotovina je tvrdio da to nije znao, a kada je doznao, onda je to pokusao sprijeciti. Zbog takvih, kazu i hrvatski branitelji, Gotovina danas sjedi u haaskoj sudnici, a oni koji se nisu htjeli boriti, ali su bili spremni krasti, sada uzivaju beneficije na slobodi.
 
Generalu najcesci gost svecenik
 
Sam Ante Gotovina, kako smo se uvjerili u sudnici u nekoliko sati koliko smo pratili sudjenje, bio je dobro raspolozen. Markac i Cermak su samo sutke slusali svjedoka koji je nemusto i neuvjerljivo govorio o svojem pohodu u selu Gruborima u kojem su ubijeni srpski civili. Tuzitelj je tu nesigurnost vjesto iskoristio, pa je svjedok i u ocima Suda, uvjerili smo se, ispao nepouzdan, a njegove izjave kako je bio u nekom selu, ali ne zna u tocno kojem, ispale su pomalo smijesne. To svjedocenje zasigurno nije islo u prilog Markacu.
 
Doznali smo i kako Gotovinu u pritvoru u Scheveningenu cesto posjecuje i jedan katolicki svecenik, te da je vrlo aktivan u slobodnim aktivnostima, a i cesto se druzi s drugim pritvorenicima, svih nacionalnosti. Nismo uspjeli dobiti informaciju je li medju njegovim novim prijateljima i Radovan Karadzic, koji najvise vremena provodi pripremajuci se za obranu, a tisuce dokumenata drzi u susjednim, ispraznjenim celijama iz kojih su osudjenici otisli na odsluzenje kazni.
 
Ante nije Karadzic, ne treba intervju
 
Nakon sto je zavrsilo sudjenje, te srijede, negdje oko 19 sati, ispred Suda smo pricekali odvjetnika Luku Misetica, odvjetnika Ante Gotovine, kojeg smo upitali kako stoji slucaj. - Imamo razloga za optimizam - rekao je, a mi smo mu odgovorili da isto kazu i u Tuziteljstvu. - Neka govore, mi znamo nase pozicije, a one su dobre - kaze. Kratko je prokomentirao i tvrdnje iz Tuziteljstva da hrvatski mediji slabo prate sudjenje, a kada ga prate, onda redovito prenose informacije obrane, a ne tuziteljstva. - Slusajte, oni imaju sluzbu za odnose s javnoscu, cijelu ekipu ljudi koja medijima salje svoje materijale, a mi se, eto, ne bismo smjeli obracati hrvatskim medijima - rekao je Misetic, kojemu se na izlasku iz suda srdacno javio i kratko s njim porazgovarao predsjednik Vijeca sudac Alphons Orie.
 
Radovan Karadzic se zalio predsjedniku Haaskog suda Patricku Robinsonu da mu se krse prava jer mu je zabranjeno davati intervjue. Iako se, ako se gleda na praksu iz proteklih godina, onemogucavalo da optuzenici stupaju u kontakt s medijima, Robinson je ucinio zaokret i dopustio je Karadzicu da daje intervjue. Medjutim, nalozeno mu je kako sam mora izabrati kojem mediju ce se obratiti, te zatim pismeno odgovoriti na upite, a kamerama je zabranjen ulazak u pritvor.
 
Tako je Karadzic dao i intervju za Al-Jazeeru koja je njegove odgovore, neobicno za televiziju, citala u eteru. Zasto Gotovina ne postupi kao Karadzic i zatrazi intervju u kojem bi se obratio hrvatskoj javnosti, pitali smo njegova odvjetnika Luku Misetica. - Zato sto on nije Karadzic - kratko je na to odgovorio Misetic, navodeci kako Ante Gotovina ne pomislja na to da bi iz pritvora davao bilo kakve intervjue.





Objavio: www.slobodnadalmacija.hr

Malo o Udbini

Krbavski KrižGradić Udbina je uništen od Partizana 1942. godine, a hrvatsko stanovništvo raseljeno (etničko čišćenje od strane jugokomunista). Prema popisu stanovništva iz 1910. godine Udbina je imala 1.475 stanovnika od čega 1.237 Hrvata i 231 Srbina. Nakon Drugog svjetskog rata podignuto je novo naselje s pretežno srpskim stanovništvom, iako je ostalo i nekoliko hrvatskih obitelji. Brojnim, prije rata većinskim Hrvatima, nije bio dopušten povratak nakon Drugog svjetskog rata.